< veljača, 2008  
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29    

Veljača 2008 (1)
Siječanj 2008 (1)
Prosinac 2007 (2)
Studeni 2007 (2)
Listopad 2007 (4)
Rujan 2007 (6)
Kolovoz 2007 (8)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv


Komentari On/Off

Opis bloga

Za one minute kada želim svoje misli pretočiti u riječi, i da one negdje ostanu zabilježene,za sjećanje :)

MySpace Layouts images

MySpace Layouts




hit counter

free web counter

Linkovi

Dnevnik.hr
Video news portal Nove TV

Blog.hr
Blog servis

Forum.hr
Monitor.hr


Photo Sharing and Video Hosting at Photobucket

Photo Sharing and Video Hosting at Photobucket

Nešto malo o meni:

Odmalena sam se vidjela u kreativnim stvarima, crtanju, modeliranjem i slaganjem raznih prizora.
Danas se najviše pronalazim u pisanju, makar i crtanje dalje volim.
Imam neke završene radove ali još nisu izdani, nadam se da to bude uskoro.
22 su mi godine, imam svoje stavove i ne dozvoljavam nikome da mi ih pokuša srušiti, ne pijem( nikad se nisam napila!), ne pušim( nikad nisam!) i naravno ne drogiram se, ne volim ostajati do dugo u noć vani.
Kad se sve to zbroji, ne znam u koji postotak populacije spadam, ali važno mi je da sam svoja i da živim po svojim načelima...e da, zaboravila sam napomenuti ne slušam narodnjake!!
A volim životinje, imam tri najslađa kunića na svijetu :), prirodu također,jednom želim obići svijet, obožavam čokoladu
Cijenim pozivitne, vesele lude sa svojim stavovima

Zanimljiva vjenčanica :)
-Mislim da bi bilo luudo pojaviti se u ovako nečemu na svom vjenčanju ( tko zna, možda tako i bude)
Photo Sharing and Video Hosting at Photobucket

Slikice mojih malih čudovišta

Muca
Image Hosted by ImageShack.us
TAG this image

Mrvac
Image Hosted by ImageShack.us


njihove bebe Izi i Elly
Image Hosted by ImageShack.us


Image Hosted by ImageShack.us
TAG this image

Image Hosted by ImageShack.us


Image Hosted by ImageShack.us
TAG this image

petak, 15.02.2008.

Znam, nestala sam na duže vrijeme :(

Dugo već nisam ništa zabilježila, pa me malo-puno sram!
Dane provodim učeći za ispite, jer ovaj mjesec to je i zadatak.
Dati što više ispita, da ih što manje ostane za 9 mjesec.
Dala sam jedan ispit (za sada) ali još moram neke vježbice srediti da mi ga upišu u indeks.
Nadam se dati još bar dva, odnosno jedan od njih je kolokvij, a možda uspijem i tri, vijdet ćemo kako će se sve odvijati. Držite fige da budem što uspješnija na ovom području, da se knjiga i ja dobro sporazumijemo.

- 14:20 - love.. SaMo(4) - my... - blue fantasy..

subota, 05.01.2008.

Ta tehnika- ne možemo sa njom ali ni bez nje!!

Prošli su i Božić i Nova godina, a ja nisam ništa rekla o nijednom od ta dva događanja. Nije da se nije imalo što za reći ali nisam došla u priliku da pišem, pošto moj kompjuter i dalje odbija internet kao da mu je on smrtni neprijatelj ili nekakav virus koji će ga uništiti. Josip ga je otvorio neki dan da vidi što se to događa u njegovoj glavi, i da napravi dijagnozu trenutnog stanja.
Provijerio je dijelove, usisao stoljetnu prašinu koja je tamo počivala te mu izvadio ventilator i rekao da se hitno mora izvršiti transplatacija i ugraditi novi, jer da inače prijeti opasnost da će zbog njega stradati procesor, a ja ipak ne bih izgubila sve podatke koje on sadrži. I sada on jadnik zjapi otvorene utrobe i čeka svoju operaciju. Načekat će je se. Ne predugo ali onoliko koliko treba da se povoljno nabavi zamjenski dio. Nadam se da će preživjeti operaciju, i da će opet ponovno brundati kada ga se upali.
Za Božić sam dobila novi fotić. Zapravo to je moj prvi fotić, a mama mi ga je nabavila jer joj je dosta da je stalno žicam za njezin i to pogotovo kada izjavim kako bi uslikala svoje male zecove. Znam da već imam i previše slikica, ali ne mogu odoliti kada mi se tako lijepo namještaju kao da žele svu moju pažnju i da se ti trenutci zabilježe. Oni su puno bolji objekti slikanja jer se nikada ne bune, barem ništa ne kažu, pa ih mogu slikati do mile volje, dok je sa nama ljudima drugačije. "Joj nemoj sad... Znaš kako loše ispadam na slikama... Danas nikako ne izgledam dobro..."nut najčešće su izlike mojih dragih prijatelja, pa dok ih pokušavam nagovoriti već me i volja prođe.

Zatoi sam u čast mojim vječno zahvalnim (ili bar tihim) modelima posvetila jedan mali blogić u kojem će se najčešće oni obraćati vama, iznositi svoje stavove o životu i ljudima koji ih okružuju, i to sve iz njihove perspektive.
Blogić se zove zecjaposla.blog.hr pa ako vas zanima što oni kažu o svijetu, navratite ponekad sretan

SRETAN VAM BOŽIĆ I NOVA GODINA ( sa malim zakašnjenjemsmijeh)

- 14:27 - love.. SaMo(9) - my... - blue fantasy..

petak, 21.12.2007.

Koja katastrofa od Božičnog velesajma!!!

Ako itko od vas još nije išao pogledati što sve nudi taj dugo i spektakularni najavljivani Božični velesajam, bolje ni nemojte, jedino ako se želite uvjeriti u ono što ću vam sada reći. Nisam još dosada bila na njemu i odlučila ga posjetiti. Dečko i ja oboružali se dobrim raspoloženjem i pokojom kunom u džepu, ako se nađe nešto što će nam se svidjeti, i uputili se spram Novog Zagreba. Došli tamo, dali 20kn za dvije ulaznice i veselo ušetali. Bili smo spremni nekoliko sati obilaziti štandove unutar paviljona, svaki put iznova zadivljeni ponudom, ali umjesto toga, razočarenje. Od svega onog što sam očekivala, nije bilo ništa, nikakva ponuda kuglica ili drugih ukrasa za bor, a kamoli borova. Htjela sam kupiti noge-držače jer sam našla sam jedne (ostale su se valjda negdje sakrive po tavanu) ali ništa od toga. Uspjeli smo naći tek lampice za bor u crvenoj nijasi ( jer ideja mi je imati bor sa kombinacijom crveno-zlatno). Više je bilo štandova indijskog tipa, što me zaista začudilo, a samo jedan koji se zaista crvenio božičnim kapicama i simbolima koji daju naslutiti o čemo se radi.
Mi smo se unatoč svemu dobro zabavili, kupili završne darove za naše najdraže, pojeli fine kobase u pecivu, i uputili se kući kada su nam prsti već bilo dovoljno smrznuti.

Image Hosted by ImageShack.us


Poslije smo čekati moje male sestre da zajedno okitimo bor. Znam da bilo je malo rano za kičenje bora, ali moje najdraže je išlo kući, a htjela sam taj trenutak proživjeti s njim. I zaista nam je bilo lijepo. Na kraju smo upalili lampice,ugasili svjetlo i zapjevali.

Image Hosted by ImageShack.us


Dan je uglavno bio lijepo proveden, ali mi je bilo teško kada sam se morala još jednom oprostiti od svog Josipa. Svaki put mi je teško kada odlazi, kada se vraća u Varaždin, ali zasada je tako. nisam željela da zagrljaj prestane jer to je značilo da će se uspjeti u autobus.
Tješi me to da ćemo se ubrzo vidjeti, doći će mi na Božić, bit će mi to najljepši poklon, biti u njegovom zagrljaju i moći ga poljubiti.

Budi mi dobro ljubavi!

- 18:55 - love.. SaMo(8) - my... - blue fantasy..

srijeda, 05.12.2007.

Život mora ići dalje

Tužni događaj pogodio je našu obitelj, puno suza je klizilo niz naše obraze, jecaji su bili ispušteni... Žitov je zaista jedna krhka priča, putovanje na koje se naša duša odvažila željna iskustva, željna pobjedama nad izazovima, željna ljubavi...
Morala sam se oprostiti od osobe s kojom sam provela prekrasne trenutke, koja me malo puta znala razljutiti, ali većinom uveseljavala, bila puna razumjevanja i ljubavi.
Voljela je ljude i oni su voljeli nju.
Voljela je životinje i one su to osjetile.
Nije postojao onaj tome se je zamjerila.
Vedar, optimističan duh pozivao je mnoga srca.
Sada je više nema, i čudno mi je dok stojim u prostoru gdje je najviše boravila, gledajući svoje omiljene serije i zecove dok se naganjaju.
Tišina me ponekad uplaši. Nestao je onaj smijeh koji sam tako rado čula.
Ali život ide dalje.
Mora ići.
Ja samo znam da ona sada vječno caruje u mome srcu i mislima, i nikada njena slika neće iščeznuti, nikada neću zaboraviti trenutke radosti koje mi je pružala.
Hvala ti bakice moja za svaki trenutak pažnje koji si mi pružila, zbog njih sam cjelovitija osoba.
Hvala na svemu!

- 15:55 - love.. SaMo(12) - my... - blue fantasy..

subota, 24.11.2007.

Joj ti tereni!

Znam da me dugo nije bilo, ali učilo se dosta za kolokvij, koji sam riješila i to sa jednom lijepom četvorkom. Bila bih zadovoljna i sa labudom, ali ne žalim se što ocjena koju stepenicu više smijeh
Ako nisam sjedila nad knjigom, bila sam na terenu. Prošli petak na Papuku, a onaj prije tjedan na Risnjaku.
Od Risnjaka smo vidjeli gotovo ništa, jer je kiša lijevala doslovno ko iz kabla, pa je bilo više lokvi nego prohodnog puta a kada bi se i zaustavili da nam profesor objasni što znače table, ništa ga ne bi čuli od udaraca debelih kišnih kapi o naše vrijeme čuvare-kišobrane. Tako je da obilazak koji je trebao trajati dva sata, bio tek nekoliko minuta, pa smo većinu vremena proveli unutra, u toplome i na sigurnom od mogućeg napada risa wink

Ali nismo imali toliko sreće na sljedećem "izletu" jer je u parku Papuk napadalo do 40cm snijega, a nas su prisilili da po tom vremenu idemo van. Rekli su da moramo pješačiti 500 metara, ali uvjerena sam da smo hodali i dva put dulje. Svi smo promrzli kad smo kretali, pa se ugrijali da bi se potom opet smrznuli jer smo morali sat ili čak dva ( izgubila sam pojam o vremena, usmjerene pažnje na nožne prste koji su se ledili) stajati da nam se objasni kako se izvlači drvo iz šume. Jedva smo dočekali trenutak kada su nam dozvolili da se vratimo. Čak sam i trčala ne bi li što ranije stigla u toplinu da pokušam spasiti promrzle mi prste i da možda uspijem osjetiti nos koji je još jedva funkcionirao.
Vruće jelo njami spasilo nas je, ali ja sam ipak jedva čekala povratak.
Načekala sam se. Tek smo u 8 navečer stigli u Zagreb, a kada sam se legla u krevet, ništa me više nije moglo iz njega izvući.
Sestre su mi svjedoci!
Toliko od mene

- 18:33 - love.. SaMo(8) - my... - blue fantasy..

utorak, 06.11.2007.

Virtualna prijateljstva

Ljudi kad im kažeš da stalno visiš na chatu ili si pak član internet portala( primjer iskrica) čudno te pogledaju, ne svi naravno.
Kao da si takvim ljudima upravo obznanio da si čudovište došlo sa udaljenje planete, i preuzeo obličje čovjeka da bi našao nekog koga možeš oteti i vršiti neka čudne i nadasve bolne pokuse.

Znam da postoje tipovi koji dolaze kako bi pronašli djevojku koja će rado poći sa neznancem u kakav jeftin, prljavi hotelčić i biti mu na usluzi, i ispunjavati svaku želju. A opet ima i cura koje to traže. Ali ako je osoba dovoljno pametna, neće se dati lako zavesti ljigavo-slatkim riječima i jednostavno će ignorirati takve jadnike.
Ima i onih koje malo izvrnu stvarnost, pa se opišu kao visok, odlično građen muškarac sa puno love u đepu, i opakom makinom, pravi slamatelj srca naughtya ustvari je žgoljavi srednjoškolac lica prekrivenog crvenim pršitevima koji nikada nije imao curu i za svaku kunu mora žicat starce.
Neki na chatu promijene i spol, pa cura glumi košarkaša samo da vidi kako bi neke druge cure dahtale za tim izmišljenim tipom.laze
Ima stvarno svega. Meni je to jasno ali nikada se nisam upuštala u nešto što mi nije zvučalo baš jako vjerojatno. I rijetko dajem svoj broj. Mora proći puno dopisivanja i provjera da bude sigurna kako želim upoznati tu osobu, a i tada se nalazim na javnim mjestima punim ljudima.

Zato valjda i imam samo pozitivna iskustva sa iskrice. Pa i sadašnjeg dečka tako sam upoznala, kojeg sada više ne bi ni za koga mijenjala. kiss Baš jučer našla sam se sa jednim dečkom sa kojim se već dugo dopisujem( u zadnje vrijeme ne previše redovito zbog obostranih obaveza). On ima djevojku, ja dečka, oboje smo sretno zaljubljeni, a susret je bio zaista ugodan. Kao da sam srela starog znanca. Zafrkavali smo se i smijali, i dogovorili da idući put se nađemo svi četvero, on sa svojom djevojkom, ja sa svojim dragim.

On mi je bio virtualan prijatelj kada mi je bilo teško i drago mi je da sam ga sada i uživo upoznala.
Mislim da bi ovo mogao biti početak jednom lijepom, pravom prijateljstvu.
Ima li netko od vas slično iskustvo? Možda kakvo neugodno?
Slobodno mi se povjeriteyes

- 17:51 - love.. SaMo(12) - my... - blue fantasy..

srijeda, 31.10.2007.

Današnje zapažanje!

Ispričavam se što me dugo nije bilo, nadam se da nećete zamjeriti.nut

Otvaram raspravu na sljedeću temu:
Ima li itko od vas neku poštapalicu, riječ ili dvije koje prečesto koristi u
svom govoru ili zna li ikog takvog?

Ideja mi nije tek tako pala na um, ima to svoju priču sa današnjim datumom.
Došla ja na faks sa velikim entuzijaznom i željom da progutam svo znanje ovoga svijeta pa da se kasnije mogu njime razbacivati i ostavljati ljude zatečenima. Malo klafranja prije samog predavanja, a moja neutaživa želja za znanjem sve više bukti.
Ulazimo mi tako svi redom, ko mali pačići prvačići, posjedamo u klupe i s nestrpljenjem očekujemo da prvi slide krene.
Došo naš profesor i započne priču. Dok je govorio nešto me stalno probadalo u uhu, dok nisam pronašla izvor tome što me mučilo.
Naime profesor je nakon svakih nekoliko riječi ponavljao ZNAČI.
I tako se to ponavljalo i ponavljalo. Nakon nekih pola sata počela sam brojati koliko je puta spomenuo tu riječ. Do kraja predavanja, svi su mu se smijali (premda od to nije skužio) a ja sam nabrojala preko 400 puta tu famoznu riječ ZNAČI. I naravno da se uopće nisam mogla koncentrirati na ono što govori kad sam se stalno pribojavala te strašne riječi ZNAČI, tako dosadno da mi je malo falilo da se ustanem i lijepo ga zamolim ako je moguće da smanji korištenje te riječi.
Ne znam kako ću se moći koncentrirati na nekom od sljedećih predavanja. Za to će trebati jako puno koncentracije.bang

Nekad davno i sama sam imala riječ koja se učestalo pojavljivala u mom riječniku, a kad su me ljudi na to upozorili, ja sam se trudila to što više izbjegavati. Nisam imala pojma da to toliko iznova spominjem. I sada jako rijetko koristim tu riječ.
Zato mislim da bi svakome kome uočimo da ima tako neku omiljenu riječ a da ona izluđuje onog tko ga sluša trebali reći, jer najčešće ta osoba nije ni svjesna te riječi koju izgovara.
Šta vi mislite?
Pitajte nekog tko vas dobro poznaje i tko često boravi u vašem društvu prepoznaje li i kod vas neku poštapalicu!
Sigurno će biti ponekog iznenađenja!yes
Pozdravwave

- 20:08 - love.. SaMo(17) - my... - blue fantasy..

srijeda, 17.10.2007.

Moji mali dlakavci

Jesam li vam ikada rekla koliko volim životinje, a naročito zecove?
Nisam?!
Pa sram me bilo...

Doma ih imam tri, mama Muca ( koja se najprije zvala Mucko, ali je preimenovana kada sam shvatila da imam curicu smijeh) i njene dvije bebe imenima Izi i Ely. Kada ih netko vidi zajedno, nikada ih ne bi povezao kao obitelj, jer je Muca siva, sa bijelom njuškicom i šapicom, dok su bebe obje bijele ( to su nasljedile od tate ). Ta moja mala čudovišta izvor su smijeha i veselja, jer samo promatrajući ih kako skaču, jure po sobi i međusobno si daju puse, ne može čovjeka ostaviti ravnodušnim. Dok su bebe još bile male ( nemojte se čuditi što ih još uvijek zovem bebama, a već su ko mama velike, ali one će za mene uvijek biti bebe belj),vodila sam ih u košarici po gradu i to za vrijeme Uskrsa. Možete li uopće zamisliti koje su one bile atrakcija?
Nije bilo osobe koja se ne bi okrenula i osmjehnula. Da, da... Takav učinak one uvijek imaju na mene. Stalno iznova im se divim i veselim. Ely se više da maziti i davati puse, dok Izi uglavnom stoji sa stane i klima glavom lijevo desno, kao da je pijana. Jedno su se vrijeme malo tukle i morala sam ih odvojiti pa je svaka bila u svom kavezu, ali sada se opet vole i tako su slatke kad obje navale na zrnje koje im usipam u zdjelicu. Često ih uslikam fotićem da sada imam već poveću zbirku njihovih slikica.

Ali ne smijem zaboraviti Mucu, koja je bila moja prva zečica, i koja mi je posebno draga. On nje sam zadobila stotine manjih i večih ozljeda, jer kada se njoj ne druži bolje se ne naći na njenom putu. Opaka je tada! No svejedno volim to maloslatko sivo čudovište. Ona je više kao pesek. Redovito me grebe šapicama dok večeram ne bih li joj proslijedila komadić kruha ili nešto slatko, kada se želi mziti skoči mi na krevet i kopa po posteljini dok ne obratim zažnju na nju. Divna je, i svakog koga prihvati mora je voljeti, jer imam tako posebnu svojevoljnu osobnost.

Baš sam vas ugnjavila. Zato sam se potrudila, a trebalo mi je dosta vremena da to složim, i napravila malu pričicu. Tu ima i slikica njihovog tate Mrvca, i mog psa Nere ( koji oboje žive sa sestrom i mojim rodietljima) te zečića Čupka moje drage prijateljice. Nadam se da će vam se svidjeti i da ćete se bar malo nasmijati.

P.S. Stavila bih i muziku u pozadinu ali ne znam još kako!

Pusa svima mah


Priča malenog Čupka!!

- 18:55 - love.. SaMo(15) - my... - blue fantasy..

ponedjeljak, 08.10.2007.

Upravo se vratih iz šume...

Unatoč tome što sam sinoć kihala i suzila kao luda, potrošila brdo maramica i izgledala kao da nisam deset noći spavala, danas sam cijelo prijepodne provela vani. Naime svi simptomi prehlade ili lako moguće alergije su se povukli, pa sam odlučila proboraviti malo u prirodi.

Išli smo ( pri tome mislim na mamu, moje dvije male sestre i njihovu prijateljicu, i naravno mene) u berbu kestenja na Sljeme. Najprije lagano koračali već utabanim stazama sa tek ponekom lokvom vode od kiše prije nekoliko dana, a onda sam ja odlučila uspeti se na padinu, uvjerena kako nećemo pronaći dobar ulaz. Sama sebi sam se iznenadila kako sam se spretno uspela, pridržavajući se za korijenje dok nisam stigla do mjesta gdje se uspon smanjivao, ali sam ugledala novi problem. Gusto načičkane borove, oštrih iglica, i ono drveće već sasušenih grana ali jednako neugodnih za prolaženje. Ostatak ekipe uspeo se malo dalje od mene pa su me dozivali, a ja sam se probijala prateći njihove glasove. Jedva sam živa izašla iz te pikave blokade, a kosu su mi krasile grančice i suho lišće i ponešto paučine što se našlo na putu. Tada je započela potraga za kestenima. Do nekih je bilo lako doći, gotovo da si nagazio na njih, dok je druge trebalo iščupati iz njihovih dobro zaštićenih kućica. Još sada osjećam bol u prstima od njihova napada.
No uglavnom skupili smo podosta toga, nismo još izvagali da budemo sigurni ali natrpane torbe na leđima rekle su nam dovoljno.
Čak smo se odmorili na jednom panju prekrivenim mahovinom, a ja sam razmišljala kako bi bilo lijepo ostati ovdje i pisati.
Mir i tišina, prekrasan svježi zrak, i toplo sunce čija se svjetlost probija niz krošnje, tek povremeno šuštanje lišća i glas pokojeg sakupljača... divno... mašta bi me natjerala da provedem sate pišući, zastavši samo kako bi upila tu ljepotu koja me okružuje i koja bi me potakla na pisanje još nekoliko stranica.
Sad se idem baciti na klopanje njami, šetnja me potpuno iscrpila i treba napiniti baterije, a vama koji čitate savjetujem da se pokrenete, izađite malo van, provedite par sati u prirodi. Osjećat ćete se preporođeno, bit ćete spremni na svaki novi životni zadatak sretan

Image Hosted by ImageShack.us
TAG this image

- 13:09 - love.. SaMo(7) - my... - blue fantasy..

ponedjeljak, 01.10.2007.

Odluka

Ja volim pisati, jako to volim… nekada nemam inspiraciju, nekada imam želju nekako se izraziti, reći svoje osjećaje, što me smeta ili usrećuje, ali dok razmišljam kako to napisati prođe me volja, prođe taj osjećaj. Neko vrijeme sam vodila dnevnik, zapravo svako malo ga ponovno započinjem, ali nisam redovita, pa mi ljudi kažu, pa ne moraš pisati svakodnevno, pišeš kada imaš nešto za reći, nešto za zabilježiti.
Ja imam često tu želju, ali nekako premalo vremena ( tako to bar mislim) pa kad mi se i odlučila napisati nešto u dnevnik, oslanjala bi se na mnoštvo stvari koje su se dogodilo u međuvremenu a dovele do sadašnjeg raspoloženja, i onda bi napisala po dvije stranice na kompu. I onda bi prošlo nekoliko mjeseci kada bi se opet odlučila nešto napisati, pa bi se opet morala osvrtati na prošle događaje, i onda, kada se skupi previše toga što bi željela odjednom zapisati, ne napišem ništa. Poanta ovog je činjenica da ne mogu redovito pisati.
Zato sam DANAS odlučila da ću svakodnevno nešto napisati. Stranicu-dvije onoga što mi se mota po glavi.

Neće baš sve biti objavljeno u blogu jer, tko bi to sve čitao!!
Mislim da bih vam već toliko išla na živce da me više uopće ne bi čitali, ali jednostavno moram pisati. Ostati u formi!

Naime, ja se zaista želim baviti pisanjem jednog dana, zato si ne mogu dozvoliti lijenost i uspavanost. Kako sportaš mora vježbati svaki dan ako želi biti vrhunski sportaš, tako i ja moram pisati ako želim biti uspješna spisateljica, a želim smijeh. Zato od sada pa nadalje, ma kako umorna bila, ili imala premalo vremena a previše obaveza, odvojiti ću barem sat vremena SVAKOG DANA da malo udaram prstićima po tipkama… znam da sigurno neću uvijek biti jednako raspoloženja pa će se to itekako odraziti na ono što pišem, i da neće svaki tekst biti bestseller, ali PISATI moram. Kako se ono kaže, VJEŽBOM DO SAVRŠENSTVA!!
Volim pisati pa za to moram uložiti vrijeme i onda kada mi se ne da zijev! To je moja ODLUKA!! Nadam se da ću dobiti podršku yes od onih čije mi je mišljenje najvažnije, jer ja bih i njih podržala u ostvarenju njihova cilja.

Photo Sharing and Video Hosting at Photobucket

- 16:30 - love.. SaMo(17) - my... - blue fantasy..

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.